Dokumentarci

SPLIT SCREENS - Bruno Pavić, redatelj / Silvana Dragun, producent

''Grad poput čovjeka, osim tijela ima i dušu koja se očituje u njegovoj tradiciji, u istaknutim građanima i pojavama u prošlosti ili sadašnjosti, u plodovima njegovih istaknutih građana i ideja, u njegovoj sveobuhvatnoj baštini.'' – Duško Kečkemet

Na jubilarnom 25. međunarodnom Split Film Festivalu 10. rujna 2020. premijerno će se prikazati film Bruna Pavića u produkciji Dramskog studija Ilirik. Film je to koji propituje identitet grada, odnos prema baštini i povijesnom nasljeđu s šireg antropološkog i sociološkog polazišta. Razmatra kakvu ulogu za mentalitet grada imaju svečanosti Dani Dioklecijana i Sudamja, kako se različiti akteri odnose prema kulturi i povijesnom nasljeđu. Može li Split prevladati svoje podjele i apsurde?

''Nigdje na ovoj zemlji ništa nije čvrsto, ništa stalno, ništa ne traje u istom stanju, ni gradovi, ni carstva.'' - Marko Marulić

Rubrike: 

Prateći Majku Terezu

Prateći Majku Terezu

Hrvatski fotograf, Zvonimir Atletić, jedan je od rijetkih fotografa u svijetu koji je imao prilike blisko surađivati s Majkom Terezijom. Tragom njegovih fotografija i ekipa HRT-a krenula je u Indiju. Što je ostalo u Calcutti nakon smrti Majke Terezije, pogledajte u dokumentarnom filmu Ljiljane Bunjevac Filipović "Prateći Majku Tereziju".

Cilj je filma približiti gledateljima ozračje u kojem je blaženica pokrenula red sestara Misionarki ljubavi i time organizirala pomoć napuštenima, bolesnima i umirućima, neovisno o rodnoj pripadnosti, boji kože, vjerskoj ili pripadnosti kastama. Osim domorodaca na mjestu događaja snimano je i svjedočanstvo dugogodišnjega fotografa Glasa Koncila, Zvonimira Atletića, koji se u više navrata u Zapadnom Bengalu družio s Majkom Terezijom i njezinim sestrama, a prijateljevao je i s najvećim hrvatskim misionarom, isusovcem ocem Antom Gabrićem, o kojem se također snima film.
Naime, malo je poznato da je upravo na inicijativu hrvatskih isusovaca Majka Terezija otišla u misionarke u Indiju i da joj je tamo o. Ante Gabrić bio veliki prijatelj. Gabrić je, poput Majke Terezije, od 1938. pedeset godina djelovao na istim prostorima Zapadnog Bengala, na obalama Gangesa, a njegovu 100. obljetnicu rođenja slavimo sljedeće godine. Do tada bi trebao biti pripremljen dokumentarni film o životu i radu poznatog misionara. Otac Ante Gabrić rođen je 18. veljače 1915. u Metkoviću, a umro je 20. listopada 1988. u Kolkati. Po njegovoj želji pokopan je u misijskoj postaji “Maria Polli”, koju je podigao zajedno sa svojim vjernicima, s grudom neretvanske zemlje i bočicom Jadranskog mora.
Blažena Majka Terezija, osnivačica reda redovnica "Misionarki ljubavi" i dobitnica Nobelove nagrade za mir, svojom je požrtvovnošću i brigom za bolesne i siromašne zaslužila poštovanje ljudi svih vjera i narodnosti.
Ljudi dobra srca iz cijeloga svijeta i danas dolaze volontirati u njezine kuće posebno u Calcutti. /Laudato.hr
Rubrike: 

180: Changing the Heart of a Nation

180: Changing the Heart of a Nation

Dramatični dokumentarac ”180” izazvao je veliku pažnju javnosti, a i mnoge kontroverze. Riječ je o 33-minutnom filmu u kojem autor Ray Comfort intervjuira mlade Amerikance ulazeći s njima u raspravu o Hitleru, holokaustu, pobačaju, životu i smrti.

Nakon samo nekoliko postavljenih pitanja ovi mladi ljudi odustaju od dotadašnjeg stava i mijenjaju svoje mišljenje o pobačaju za ”180” stupnjeva. Film se temelji na Comfortovoj knjizi Hitler, Bog i Biblija (Hitler, God, & the Bible). Izazvao je kontroverze zbog toga što se u filmu 50.000.000 izvršenih pobačaja u SAD-u od slučaja Roe protiv Wade naziva legalnim Američkim holokaustom.

Na internetskom servisu YouTube film je dosegao preko pola milijuna pregleda u samo nekoliko dana.

Rubrike: 

Intervju s dr. Russellom Blaylockom

Intervju s dr. Russellom Blaylockom

Dr. Russell Blaylock, MD, je umirovljeni neurokirurg čije je neumorno znanstveno istraživanje pridonijelo boljem razumijevanju djelovanja toksina iz okoliša, cjepiva, hrane i vode na organizam, posebice na centralni živčani sustav.

Blaylock objašnjava kako je započeo eugenički pokret u Americi preko Rockefeller, Ford i Carnegie zaklade i što je podrazumijevao projekt “Znanost o čovjeku”, koji je bio pokušaj socijalnog inženjiranja čovječanstva u svrhu iskorijenjenja onih koje je elita smatrala “nepoželjnima”.
Rockefellerovo financiranje putem velikih sveučilišta je tada proguralo eugeničke programe za nekoliko narednih godina, a eugeničari su stupili u kontakt s nacističkim znanstvenicima s kojima su razmjenjivali i skupljali informacije. Kada je eugenika pridobila negativne konotacije rasne superiornosti i genocida, ta psudo-znanost se na neko vrijeme povukla, ali ubrzo ponovno uzdigla pod okriljem molekularne biologije i genetike, farmaceutskih kompanija, regulatornih agencija (FDA, EPA, CDC, AMA, ADA…) i raznih medicinskih polja koji međudjeluju s javnim zdravstvom.
Konstantnim izlaganjem populacije toksinima utječe se na ponašanje i razmišljanje opće populacije, (kemijski se izmjenjuje i modificira način na koji mozak funkcionira), i pospješuje i inducira nastanak raznih bolesti. Jedne od glavnih metoda kojima se to postiže su fluoridiranje vodoopskrbe i dodavanje eksitotoksina putem prehrambenih aditiva iz hrane.
Rubrike: 

''Hrana d.d.'' (2011.)

''Hrana d.d.''

Odličan dokumentarni film Emmyjevca Roberta Kennera o farmama i hrani u SAD-u, te zastrašujučem režimu prema životinjama kojeg ćemo imati i mi nakon što prisilno uđemo u EU napokon možete pogledati i putem interneta i to s HR titlom.

Ovaj film uspijeva ispričati istinu za koju moćne korporacije i svjetske vlade ne žele da se zna jer tako ne mogu manipulirati masom, pa svaku istinu pretvaraju u laž i nešto što je protuzakonito. Redatelj uspijeva isprovocirati sugovornike koji riskiraju gubitak posla, prati tajne akcije policije, snima onošto ne bi smio snimati i daje na vidjelo informacije koje ne bi smio davati a titlovi koji nam kazuju kako firme nisu željele davati izjavu za film govore više nego što bi govorila njihova izjava.
 
Najbolju recenziju filma dala je Katarina Gligorijevic (Exclaim) koja je zaključila da je 'Food, Inc.' jedan od onih dokumentaraca koji govori ono što već znamo, ali 'to čini tako elokventno da se čini dragocjenim da to čujemo ponovo'.

Rubrike: 

Doktrina šoka (2009.)

Doktrina šoka
Dokumentrani film „Doktrina šoka“ u režiji Michaela Winterbottoma nastoji biti doslijedan istoimenoj knjizi Naomi Klein koja je i sama scenaristica i aktivna sudionica filma, koji je u cjelini prožet njezinim autorskim, aktivističkim i znanstvenim pečatom.
 
Audiovizualnim kolažom arhivskih građa autori filma uspijevaju kreirati i dočarati svijet šoka i povijesne procese dovesti u analogiju sa današnjom ekonomskom krizom, pritom ne namečući zaključak, već dopuštajući gledatelju da bolje razumije današnjicu i prognozira budućnost.
Rubrike: 

''Voda – esencija života'' (2008.)

Voda - esencija života

Redateljica Irena Salina se u ovom filmu fokusira na siromašne dijelove Zemlje daleko od velikih gradova u kojima je pravo na vodu nešto što se podrazumijeva.

Međutim, činjenica je da u svijetu postoje ljudi koji nemaju pravo na ovaj besplatni esencijalni izvor. Film prikazuje stvarnost ovih ljudi i njihovu nemoć naspram bezosjećajnih birokrata za koje je sam ljudski život profit.

Patnja ovih ljudi suprotstavljena je kratkim intervjuima sa samim birokratima, a dojam koji ti ljudi ostavljaju je zastrašujuć jer naizgled nema nikakve nade da je moguće izboriti pravdu i postavlja se pitanje koliko predani aktivisti mogu napraviti u borbi protiv profita lišenog svake ljudskosti.

Rubrike: 

Nada za ranjena srca

Nada za ranjena srca

Sjećate li se Nicka Vujičića, čovjeka bez ruku i nogu čije je svjedočanstvo mnogim ljudima pružilo nadu i ohrabrenje? Ako ste gledali film Cirkus leptira ili slušali Nickovo svjedočenje u Zagrebu onda morate pogledati ovaj dokumentarac.

Svatko se u životu suočava s krizama ali se s njima različito nosimo. Stvarnost nam se ponekad može učiniti nepodnošljivom i baš tada kad pomislimo da je sve izgubljeno i da smo nemoćni dogodi se promjena. U naš život iznenada uđe svjetlo i milost od Boga. Svjedočanstva ovih ljudi imaju za cilj potaknuti nas na optimizam i pozitivan stav prema životu i onda kad pomislimo da gore ne može biti.
 
Nick Vujčić milijunima svjedoči o nadi i novom životu kojeg je pronašao u Kristu. Utemeljio je nekoliko škola za djecu u nerazvijenim zemljama, gradi sirotišta, pomaže mladima koji su izgubili nadu. Ovaj čovjek bez ruku i nogu uspješan je poslovan čovjek koji ne skida osmijeh radosti s lica.
Rubrike: