Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

„ODNOS ZNANOSTI I VJERE“     

Četvrtog dana šestog aktivističkog festivala Vidik fest u Nadbiskupskom sjemeništu održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“ .  Potvrda pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa. Predsjednik HUB-a dr Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši  na pažnji svima u dvorani i predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri , prof.dr.sc Tončija Matulića s Katoličkog bogoslovinog fakulteta u Zagrebu i prof.dr.sc. Ivicu Grkovića  znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun potpredsjednicu HUB-a . Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je gđa Dragun i kazala da ''bez dijaloga sa akademskom zajednicim naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen''. Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao ''Vjerujem da bih razumio, razmijem da bih vjerova''. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost dana, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.  

Prof.dr.sc. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti.  Floskula da Crkva živi u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti. U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici vjeruju u dogmu napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio  neprijateljski odnos znanosti i crkve, koja je bila na udaru silnih kritika. Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki  Einstein potvrđuje da znanost bez religije šepa, a religija bez znanoti je slijepa.     

Prof.dr.sc. Ivica Grković je odgovorio na isto pitanje da nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smoi što nam  je od svega najvažnije. Kao vjernik i katolik sve usklađujem s ovim određenjem i nastojim tako probleme rješavati. Voditeljica se pri tom podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici, Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti. Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače  2018. objavila jedan dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“ a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze. U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“ u broj koji govori o pozivu na svetost svih vjernika govori se o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja. Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja. Gnosticizam racionalnog tipa  predstavlja industriju praznovjerja , vjera za vlastite potrebe po vlastitom ukusu. Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego je ono od samog početka tražilo dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.    Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na osnovani Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina.  Što je bilo prije? Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama. Problem pseudostruke u medicini je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama.     

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva a očituju se u jednoj iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka a očituju se u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. Svaki čovjek  je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju. Svaki čovjek je obdaren vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način. Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno. U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju.  Tu smo podijeljeni, ali podijeljeni smo upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Čovjek sebe postavlja kao biće prema vlastitoj želji. Bojim se da smo zakoračili u ''vrli novi svijet''. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima.     

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca a on se osvrnuo na naš kurikulum. Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr. Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi. Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.     

Ivica Luetić/HUB